4.1.3. Korektura u Uredu za publikacije
Lektori i korektori, koji kontrolno pregledavaju tekst za objavu, odgovorni su za provjeru kako jezičnih pitanja (poštovanje jezičnih i općevažećih pravila), tako i tehničkih aspekata (tipografska pravila).
Korektori koji kontrolno pregledavaju tekst za objavu provjeravaju jezik (poštovanje jezičnih pravila i konvencija) i tipografiju. Oni, međutim, nisu redaktori pa ne smiju zadirati u sadržaj teksta, za koji je jedini odgovoran autor.
Završno uređivanje rukopisa
Rukopisi se dostavljaju korektorima na „završno uređivanje” (priprema za tisak i čitanje teksta). Cilj je te faze, koja prethodi samoj proizvodnji, ispravak pravopisnih i gramatičkih pogrešaka te uklanjanje nejasnoća i nedosljednosti da bi poruka bila savršeno jasna. Ujednačenost svih elemenata rukopisa također se podrobno provjerava. Sve nepreciznosti i sva pitanja rješavaju se u tijesnoj suradnji sa službom koja je autor dokumenta.
Korektori se također brinu o usklađenosti teksta s pravilima i međuinstitucijskim konvencijama Međuinstitucijskoga stilskog priručnika.
Na zahtjev službe autora ili uz njezin pristanak mogu se provesti opsežnije uredničke intervencije (uređivanje teksta).
Obrojčivanje stranica rukopisa, koje je prije toga morala provesti služba autor, provjerava se i prema potrebi dovršava. Svaki dio rukopisa koji nedostaje mora se odmah prijaviti. Provjerava se jesu li oznake bilježaka na pravome mjestu u tekstu i odgovaraju li bilješkama na dnu stranice.
Za usklađenost jezičnih inačica rukopisa nadležna je autorska služba. Međutim, tu usklađenost može provjeriti Ured za publikacije ako autorska služba pristane na dodatno vrijeme potrebno za provjeru.
Glavni je cilj uređivanja rukopisa olakšavanje prijeloma teksta i stoga ušteda dodatnih troškova. Stoga je kvalitetno pripremljen rukopis temeljni čimbenik za nastavak proizvodnog procesa. Poštovanjem pravila za pripremu i oblikovanje rukopisa (vidjeti točku 4.2.) te osiguranjem vrhunske kvalitete teksta autori mogu smanjiti trošak proizvodnje, a ujedno je i ubrzati (odobrenje za tisak može se dati već na temelju prvih otisaka).
Neodgovarajući rukopis može se vratiti autoru.
Dobar rukopis jamči brzu i kvalitetnu proizvodnju.
Pokusni otisci (ozalidi) i autorski ispravci
Pokusne otiske pregledavaju korektori, koji provjeravaju usklađenost teksta s predanim rukopisom i jezičnim pravilima svakog jezika. Istodobno se prvi pokusni otisak šalje službi autoru dokumenta na potvrdu te na možebitne autorske ispravke.
Autorski se ispravci na pokusnim otiscima moraju ograničiti na najnužnije. Služba autor mora autorske ispravke označiti jasno, čitljivo i na takav način da korektor ne mora pregledavati cijeli dokument redak po redak (ispravke valja označiti crvenom bojom, moraju biti dobro vidljivi i mogu se zaokružiti te označiti na margini, a treba izbjegavati navođenje autorskih ispravaka na posebnom listu papira).
Autorskim ispravcima, koji se dodatno naplaćuju, tiskar smatra svaki ispravak na pokusnom otisku koji se razlikuje od izvornog rukopisa (ispravci, usklađivanja, osuvremenjivanja, pojašnjenja zbog nejasnog ili neodgovarajuće pripremljenog rukopisa itd.). U toj fazi više se ne smije mijenjati poredak riječi u rečenici, osuvremenjivati brojčane podatke dobivene u zadnji čas, odnosno one koji su noviji od referentnog razdoblja dokumenta te se ne smiju dodavati interpunkcijski znaci za postizanje iluzornog savršenstva.
Svako dodavanje ili brisanje, makar samo zareza pa do cijelih odlomaka, smatra se autorskim ispravcima koje valja svakako izbjegavati zbog mogućeg kašnjenja te dodatnih troškova koji iz toga proizlaze. Ti troškovi mogu biti vrlo visoki i na prvi pogled nerazmjerni s traženim ispravcima. I vrlo mala promjena može dovesti do preslagivanja cijelih odlomaka, do novog preoblikovanja s većim brojem stranica, ili čak cijelog dokumenta, što pak može utjecati na obrojčivanje stranica, sadržaj te na pozivanja u tekstu ili u kazalu (ako se smatra da su izmjene nužne, služba autor dužna se pobrinuti za njihovu dosljednost).
U pravilu su potrebna dva pokusna otiska prijeloma teksta. Pri prvome pokusnom otisku korektor ponovno čita tekst i uspoređuje ga s rukopisom te provjerava sve elemente teksta i tipografiju. Na drugome pokusnom otisku provjeravaju se ispravci označeni na prvome pokusnom otisku. Na drugome pokusnom otisku više nisu dopušteni autorski ispravci.
Pri periodičnim ili žurnim izdanjima te zbog poštovanja rokova, službe autori moraju poštovati rok za dovršenje redakture. To pravilo ne osigurava samo dostavu u roku nego se time izbjegavaju i autorski ispravci u zadnji čas, a samim time i dodatni troškovi.
Naglašava se da Ured za publikacije ne može prihvatiti unošenje autorskih ispravaka bez službenog pristanka naručiteljskih službi.