Uvod

U uvodu prvog dijela „Službeni list” nalaze se povijesni pregled SL-a, pregled njegovih autorskih službi te alata i referentne literature koji se koriste za tekstove koji se u njemu objavljuju.

Povijesni pregled

1952.
Nakon stupanja na snagu Ugovora o EZUČ-u uspostavlja se Službeni list za objavljivanje obavijesti, odluka itd.
Službeni list prvi se put objavljuje 30. prosinca.
Njegov je naziv u razdoblju od 1952. do 19. travnja 1958. Službeni list Europske zajednice za ugljen i čelik, a službeni su jezici francuski, nizozemski, njemački i talijanski.
1958.
Nakon stupanja na snagu dvaju dodatnih ugovora, Ugovora o EEZ-u i Ugovora o Euratomu, naziv Službenog lista mijenja se u Službeni list Europskih zajednica.
Novi Službeni list prvi se put objavljuje 20. travnja.
1968.
Od siječnja Službeni list dijeli se na serije L (Zakonodavstvo) i C (Informacije i objave).
Prvi broj serije L objavljuje se 3. siječnja.
Prvi broj serije C objavljuje se 12. siječnja.
1978.
Uvodi se serija S (Dodatak Službenom listu Europskih zajednica) za objavljivanje obavijesti o javnoj nabavi. Prvi se put objavljuje 7. siječnja. Pozivi na podnošenje javnih ponuda i obavijesti Europskog fonda za razvoj prije su se objavljivali u seriji L (do kraja 1974.) i u seriji C (do kraja 1977.).
1981.
Baza podataka CELEX – međuinstitucijski automatski višejezični dokumentacijski sustav prava Zajednice – postaje dostupna javnosti.
Za distribuciju CELEX-a, koji je dostupan na internetu i magnetnim vrpcama, zadužena je Komisija.
1986.
Serija S dostupna je u elektroničkom obliku (baza podataka TED (Tenders Electronic Daily) – Dnevnik elektroničkih natječaja).
1987.
Serije L i C dostupne su na mikrofišu.
1991.
Od siječnja uvodi se serija C … A.
1992.
U listopadu se upravljanje CELEX-om prenosi s Komisije na Ured za publikacije.
1997.
Serija S dostupna je na CD-ROM-u.
1998.
Serije L i C dostupne su na internetskim stranicama EUR-Lexa.
Od 1. srpnja serija S ne objavljuje se više u tiskanom izdanju, već samo na CD-ROM-u i internetu (baza podataka TED).
1999.
Od 31. kolovoza nova serija C … E objavljuje se u elektroničkom obliku (E = elektronički).
2001.
Serije L i C dostupne su na CD-ROM-u.
2002.
Od 1. siječnja pristup EUR-Lexu je besplatan.
2003.
Službeni list preimenovan je u Službeni list Europske unije 1. veljače (Ugovor iz Nice).
2004.
Od 1. svibnja Službeni list objavljuje se na 20 jezika zbog proširenja. U skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 930/2004 uvedeno je odstupanje za malteško izdanje SL-a: u razdoblju od tri godine (od 1. svibnja 2004. do 30. travnja 2007.) institucije su obvezne objavljivati na malteškom samo uredbe koje zajednički donesu Europski parlament i Vijeće.
Vrpca u boji na poleđini Službenog lista uklanja se 1. svibnja, a jezične inačice označuju se oznakom ISO na naslovnici.
Od 1. svibnja baze podataka CELEX i EUR-Lex dostupne su na svih 20 jezika. Posljednje tiskano izdanje Registra važećeg zakonodavstva Zajednice objavljeno je u srpnju. Od tada je registar dostupan na EUR­Lexu.
Od 1. studenoga unosi baze podataka CELEX integrirani su u bazu podataka EUR-Lexa, a od 31. prosinca CELEX se više ne ažurira.
2007.
Od 1. siječnja, nakon pridruživanja Bugarske i Rumunjske te odluke da se sekundarno zakonodavstvo objavljuje na irskom, Službeni list objavljuje se na 23 jezika. Odstupanje poput onoga za malteško vrijedi i za irsko izdanje: u razdoblju od pet godina (od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2011., institucije su obvezne objavljivati na irskom samo uredbe koje zajednički donesu Europski parlament i Vijeće (Uredba Vijeća (EZ) br. 920/2005).
Od 1. siječnja primjenjuje se nova struktura razvrstavanja akata objavljenih u Službenom listu.
2009.
Od 1. prosinca, dana kada je Ugovor iz Lisabona stupio na snagu, privremeni naslov L V dodan je SL-u pod nazivom „Akti doneseni od 1. prosinca 2009. na temelju Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o Euratomu”. Taj naslov uklonjen je 31. prosinca.
2010.
Od 1. siječnja uvedena je nova struktura razvrstavanja akata objavljenih u SL-u koja odražava promjene uvedene Ugovorom iz Lisabona.
2012.
Odstupanje za irski jezik, uvedeno 2007., produljeno je za pet godina Uredbom Vijeća (EU) br. 1257/2010 (od 1.1.2012. do 31.12.2016.).
2013.
Od 1. srpnja Službeni list objavljuje se na 24 jezika, zbog pridruživanja Hrvatske.
2014.
Serija C … E prestaje se objavljivati.
2016.
Serije L … I i C … I objavljuju se od 1. siječnja.
Od ožujka je europski identifikator zakonodavstva (ELI — European Legislation Identifier) dostupan na portalu EUR-Lexa.
2017.
Odstupanje za irski jezik opet je produljeno Uredbom Vijeća (EU, Euratom) 2015/2264, ali će se područje na koje se odnosi postupno smanjivati jer će se ono konačno ukinuti 31. prosinca 2021.
2022.
Odstupanje za irski jezik prestaje se primjenjivati od 1. siječnja.
2023.
Od 1. listopada svaki će akt biti objavljen kao zasebno izdanje Službenog lista.
Obustavljaju se serije L... I, C... A i C... I.

Autorske službe institucija, tijela, ureda i agencija

Za potpuni popis institucija, tijela, ureda i agencija vidjeti točku 9.5.

Europski parlament (Bruxelles, Luxembourg, Strasbourg)
Tekstove prosljeđuju razne službe.
Europsko vijeće (Bruxelles)
Tekstove prosljeđuje Glavno tajništvo Vijeća Europske unije.
Vijeće Europske unije (Bruxelles)
Tekstove prosljeđuje Glavno tajništvo.
Europska komisija (Bruxelles, Luxembourg)
Glavno tajništvo odgovorno je za prosljeđivanje tekstova Komisije za objavu u Službenom listu, tj. obvezujućih pravnih akata (serija L), prijedloga, informacija i obavijesti Komisije (serija C) te obavijesti o pozivima na podnošenje ponuda i obavijesti Europskog fonda za razvoj (serija S).
Sud Europske unije (Luxembourg)
Tajništvo Suda nadležno je za prosljeđivanje tekstova.
Europska središnja banka (Frankfurt na Majni)
Tekstove prosljeđuje Glavna uprava Tajništvo i jezične usluge ili Glavna uprava Pravna služba.
Europski revizorski sud (Luxembourg)
Odjel za komunikacije i izvješća odgovoran je za prosljeđivanje tekstova.
Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (Bruxelles)
Tekstove prosljeđuje Glavno tajništvo Vijeća Europske unije.
Europski gospodarski i socijalni odbor (Bruxelles)
Tekstove prosljeđuje tajništvo.
Europski odbor regija (Bruxelles)
Tekstove iz raznih odjela prosljeđuje tajništvo.
Europska investicijska banka (Luxembourg)
Tekstove prosljeđuju razni autori.
Europski ombudsman (Strasbourg) i Europski nadzornik za zaštitu podataka (Bruxelles)
Tekstove prosljeđuju razni autori.
Uredi i agencije
Za popis ureda i agencija vidjeti točke od 9.5.3. do 9.5.6.
tip:

Za višejezični popis institucija, tijela, međuinstitucijskih službi i organizacija vidjeti Prilog A9.

LegisWrite

LegisWrite je računalni alat za izradu, reviziju i razmjenu službenih dokumenata među institucijama, bili oni pravne naravi ili ne. Njime se normiraju struktura i izgled tekstova.

Više informacija o LegisWriteu nalazi se na GoPro (Vodič kroz postupke), a dostupne su osoblju institucija EU‑a te ostalih institucija i tijela na:

https://webgate.ec.europa.eu/fpfis/wikis/display/REGISTRY/Legiswrite (EN)

Referentna literatura

U glavnu referentnu literaturu za objavljivanje tekstova u Službenom listu ubrajaju se:

  1. za pravopisna i jezična pitanja:
    • Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Hrvatski pravopis, Zagreb, 2013.,
    • Jojić, Lj. (gl. ur.), Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2015.,
    • Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi Liber, Zagreb, 2002.;
  2. za pitanja u vezi s pripremom zakonodavstva:
  3. za kratice:
    • IATE (terminološka zbirka institucija, tijela, ureda i agencija Europske unije),
    • tezaurus Eurovoc;
  4. za provjeru naslova, sadržaja, zadnjih izmjena itd. dokumenata:
    • EUR-Lex (omogućuje izravni i besplatni pristup pravu Europske unije, uz Službeni list, sadržava Ugovore, sudsku praksu i pripremne akte).

Osim toga, određena izdanja Službenog lista služe kao stalne uputnice u područjima kao što su su poljoprivreda, ribarstvo, trgovinski sporazumi, kombinirana nomenklatura, sporazumi s trećim zemljama itd.

*

Interna poveznica/radni dokument za osoblje europskih institucija.